Zašto je Happytalism ključ za ponovno povezivanje?

Živimo u podijeljenom svijetu. I ne samo politički. Svjetsko gospodarstvo stvara pobjednike i gubitnike, bez jasnog puta do prosperiteta za milijune ljudi. Posljednjih nekoliko desetljeća proizvelo je veliku nejednakost u bogatstvu i, s time, nejednak pristup uzdi moći. Razdvojeni smo lokalnim, regionalnim i graničnim crtama, a dijelimo se na ruralni i urbani dio. Sve se više borimo s klasnim, rasnim i vjerskim razlikama.

Ali polarizacija ne prestaje ovdje. Podijeljeni smo i politički i ideološki. Rasni ratovi, abortus, istospolni brakovi, siromaštvo, uporaba i zlouporaba moći, zaštita okoliša – što god hoćete. Političke stranke diljem svijeta igraju važniju ulogu u tome kako ljudi glasuju i kako razmišljaju o političkim temama nego što možemo zamisliti. A vijesti tu ne pomažu. Ove političke, ekonomske i druge polarizacije jasan su rezultat našeg sve većeg odvajanja od samih sebe, od drugih i našeg planeta.

Dakle, što mi, kao ljudi, možemo učiniti po tom pitanju? Moramo potaknuti razumijevanje javnosti o tome kako sudjelovati u procesu, od najmanjih gradova do najvećih zemalja na svijetu. Moramo biti oprezniji kada je u pitanju javni dijalog. Moramo težiti suradnji, suradnji i kompromisu u svim pitanjima ljudskog postojanja. Tek tada možemo napraviti prvi korak prema globalnom ljudskom procvatu.

U poslu iu životu, moramo se odnositi prema drugima s uljudnošću i poštovanjem. Trebali bismo pokušati prepoznati naše razlike i cijeniti ono što nam je zajedničko. To znači pažljivo slušati, razumjeti tuđu točku gledišta i pronaći način za prilagođavanje razlikama tako da svatko može nešto dobiti, a ne svađe koje stvaraju pobjednike i gubitnike. To također znači nastojanje da ne povrijedimo druge radi nas, već da ih umjesto toga uvjerimo da postignu rezultat koji svima pomaže da uspiju. Konačno, to znači da smo svi u ovome zajedno, da svi težimo općem dobru. 

Pandemija usamljenosti

Davno prije početka pandemije COVID-19, usamljenost je već bila prepoznata kao značajan javnozdravstveni problem, što je potaknulo brojne zemlje da osmisle strategiju za okončanje usamljenosti. Ali s početkom pandemije i mjerama kao što su karantina, zaštita i ograničavanje kontakta s drugima, milijuni su se još više suočavali s društvenom izolacijom, dugotrajnom razdvojenošću i usamljenošću.

U Americi se samo u zadnjih nekoliko desetljeća povećao broj ljudi s nula prijatelja utrostručio! Više od jedne trećine ljudi starijih od 45 prijaviti da se osjećaš usamljeno, a prevladavaju mlađi od 25 i stariji od 65 godina. Prema nedavnoj studiji Cigne, oni u dobi od 18 do 22 godine imaju najviše rezultate usamljenosti na Cigna US Loneliness Indexu.

Međutim, usamljenost ima značajne zdravstvene posljedice, bez obzira na dob osobe. Prema Julianne Holt-Lunstad, profesorici psihologije na Sveučilištu Brigham Young, društvena izolacija i usamljenost mogu biti jednako štetne za zdravlje ljudi kao i pušeći petnaest cigareta dnevno! Usamljenost također doprinosi ranom pobolijevanju i smrtnosti. Usamljeni ljudi također su izloženi većem riziku od kardiovaskularnih bolesti, demencije, pretilosti, depresije i veća je vjerojatnost da će izgubiti sposobnost obavljanja svakodnevnih zadataka.

Problem je postao toliko ozbiljan da je 2018. tadašnja britanska premijerka Teresa May imenovala prvog Ministar usamljenosti, najavljujući nacionalnu strategiju za borbu protiv jednog od najznačajnijih javnozdravstvenih izazova našeg vremena.

 Kao što bivši američki kirurg Vivek H. Murthy piše: 'Živimo u tehnološki najpovezanijem dobu u povijesti civilizacije, no stope usamljenosti udvostručile su se od 1980-ih.' Što nam ove brojke govore? Da je vrijeme da zdravlje počnemo doživljavati ne samo kao fizičko ili mentalno, već i kao društveno.

Ključ za ponovno povezivanje

Ono što čovječanstvu očajnički treba je povratak cjelovitosti. Duboko u sebi, većina ljudi bori se s usamljenošću zbog nedostatka svijesti o svojim krajnjim ranama (sram, krivnja, odbacivanje, poricanje, odvajanje, potiskivanje). Umjesto da aktivno liječe te rane, ljudi su skloni zaključati se u svoja stanja povrijeđenosti. U masovnim razmjerima, to stvara kolektivnu patnju, a kolektivna patnja zahtijeva kolektivno liječenje.

Prvi korak je naučiti kako oprostiti i voljeti sebe. To je ponovno povezivanje s našim osnovnim osobnim potencijalom i talentom, otkrivanje naše životne svrhe i ostvarenje naše najveće osobne sreće. Ali, s čime se zapravo ponovno povezujemo? Ponovno se povezujemo sa svjetlom i univerzalnošću našeg bića, dopuštajući našoj svijesti da se vrati u prirodnu ravnotežu. Kada je naša svijest uravnotežena, tada počinje iscjeljenje. Odatle možemo imati slobodu da postojimo, svijest da se širimo i razvijamo i sreću da dijelimo.