Zašto se sada usredotočiti na kontemplativne znanosti

Kontemplativna znanost je interdisciplinarna i ima za cilj razjasniti takve promjene uma/mozga/tijela u kognitivnim, bihevioralnim, emocionalnim i perceptivnim domenama. Oni se usredotočuju na povezivanje takvih promjena s neurobiologijom i iskustvom iz prvog lica.

Tijekom proteklih 2500 godina, prakse svjesnosti polako su se selile iz sjeverne Indije preko većeg dijela Azije i konačno došle do zapadne znanosti i kulture krajem 20. stoljeća. Ovo je označilo važan događaj u ljudskoj povijesti jer je, po prvi put u dva i pol tisućljeća, mudrost kontemplativnih tradicija mogla biti globalno podijeljena, shvaćena i usvojena od strane ljudi i ocijenjena od strane znanosti. Ove prakse svjesnosti rodile su novo polje znanja – kontemplativne znanosti, koje nadilaze svoje polazište (svjesnost) i posvećene su ljudskom procvatu.

Pomnost u znanosti

Kaže se da je temelje prakse svjesnosti postavio Buddha, a do danas one služe kao suštinski vodič prema većem miru, slobodi i sreći. Postoje četiri faze svjesnosti:

1. Svjesnost tijela i elemenata (svjesnost daha, koraka u hodu, svjesno žvakanje pri jelu, svjesnost organa itd.);
2. Svjesnost osjećaja (svjesnost ugodnih, bolnih i neutralnih osjećaja);
3. Mindfulness of consciousness (svjesnost stanja našeg uma); i
4. Svjesnost mentalnih objekata (svjesnost naših misli, ideja i koncepcija).

Ova četiri značajna temelja prakse svjesnosti pokazuju nam kako možemo započeti s nečim tako jednostavnim kao što je svjesnost daha i procvjetati u dublje razine sebe kako bismo njegovali veći mir, slobodu i sreću u svojim životima. Da citiram kuma moderne svjesnosti, profesora Jona Kabat-Zinna: “Pomnost je praksa namjernog privlačenja pozornosti na iskustva koja se događaju u sadašnjem trenutku bez prosuđivanja”, što je vještina koja se razvija kroz fokusiranu meditaciju.

Mindfulness i druge istočnjačke kontemplativne tradicije kao što su meditacija, joga, intenzivno disanje, recitiranje mantre, naposljetku su rodile pokret kontemplativnih znanosti na Zapadu. Budističke prakse uključene u kontemplativne znanosti uključuju različite metode za njegovanje meditativne tišine (Samatha) i kontemplativnog uvida (Vipassana). Ove prakse meditacije poučavaju se u budističkim školama Theravade i Mahayane, uz neke manje razlike u pristupu.

Što je kontemplativna znanost?

Kontemplativna znanost postavlja se kao most između empirijskog proučavanja znanosti o svijesti i njezine subjektivne analize kroz kontemplaciju. Ovo polje istraživanja usredotočuje se na promjene unutar ljudskog uma i tijela kao rezultat kontemplativnih praksi, kao što su joga, meditacija temeljena na svjesnosti ili tai chi. Kontemplativna znanost je interdisciplinarna i ima za cilj razjasniti takve promjene uma/mozga/tijela u kognitivnim, bihevioralnim, emocionalnim i perceptivnim domenama. Oni se usredotočuju na povezivanje takvih promjena s neurobiologijom i iskustvom iz prvog lica.

Kontemplacija kao pojam dolazi od latinskog 'contemplatio'i grčki'teorija.' Izraz se također često pojavljuje u Bibliji uz riječ 'meditacija'. Ipak, to se također vidi u drugim tradicijama i religijama utemeljenim na mudrosti. U klasičnom razdoblju kontemplacija i meditacija smatrane su općom tehnikom fokusiranja pozornosti za produbljivanje stanja smirenosti, koncentracije i uvida.

Kontemplativne znanosti također uključuju istraživanje temeljnih načela našeg blagostanja, uključujući osjećaj smisla i svrhe, načine spoznaje i doživljavanja svijeta, altruističke vrste motivacije, ljubaznost, ljubav, zahvalnost, suosjećanje, oprost i filozofsko razumijevanje sebe, mudrost i prirodu patnje. Osim toga, kontemplativne znanosti mogu također uključivati ​​istraživanje socijalne pravde, sukoba i mira za čovječanstvo.

Kontemplativne prakse i njihove dobrobiti

Kontemplativna praksa odnosi se na specifičnu vrstu promatranja u kojoj postoji potpuna predanost otkrivanju, razjašnjavanju i očitovanju prirode stvarnosti. Kontemplacija se također odnosi na reflektivni stil spoznaje koji nam može omogućiti da se uključimo u značajnu akciju, služeći sebi i drugima u društvu.

Posljednjih su godina brojne studije pokazale da su tehnike meditacije svjesnosti povezane sa smanjenjem stresa, jačanjem imunološke funkcije, ublažavanjem depresije i tjeskobe te smanjenjem izvješća o kroničnoj boli kod pacijenata. Uzimajući u obzir očite psihološke i fiziološke prednosti meditativnih tehnika u ublažavanju tjeskobe, stresa i depresije, čini se prilično jasnim da su se istočnjački i zapadnjački pristupi uspješno integrirali.

Daljnji napredak u kontemplativnoj znanosti i njezinim praksama omogućio nam je otkrivanje načina brige za sebe i druge koji promiču mir, sreću, zdravlje i dobrobit za pojedince i zajednice. Proučavajući različite kontemplativne prakse utemeljene na dokazima, sada možemo identificirati zašto, kako i kada određene prakse mogu koristiti našem zdravlju, fokusu, dobrobiti, učenju, samoosjećanju, empatiji, pozitivnim emocijama, suosjećajnom djelovanju, komunikaciji i prevencija sagorijevanja.

Pojednostavljeno rečeno, kontemplativne prakse treniraju vještine postavljanjem određenog stupnja ograničenja ili nametanjem određene discipline tipično nereguliranoj mentalnoj ili tjelesnoj navici. Njihova definirajuća karakteristika je da zahtijevaju od ljudi dobrovoljnu kontrolu kako bi se usredotočili na specifične objekte (na primjer, svoj dah) ili mentalne sadržaje (kao što je njihova patnja ili olakšanje od nje). Takve prakse usmjerene na pozornost i svijest rezultiraju razvojem sposobnosti koncentracije, učinkovitog razumijevanja i upravljanja emocijama i stresom, stjecanja znanja o sebi i njegovanja prosocijalnog stava.

Nedvojnost i kontemplativne znanosti

Kultiviranje perceptivne promjene od dominantne samoidentifikacije ega do samospoznaje i nedualne svijesti cilj je mnogih meditativnih filozofija i praksi, uključujući kontemplativnu praksu. Metode nedualne spoznaje su brojne i uključuju kognitivne procese deidentifikacije, kontemplaciju prastarog pitanja 'tko sam ja?', sjedenje u svjesnosti bez ikakvog objekta fokusa, izoliranje nedualne svijesti putem fokusirane pažnje ili korištenje mantre. Iako svjesnost sama po sebi nije nedvojna svjesnost, ona može biti jedan od putova koji se koriste da joj se pristupi.

Kroz ovu metodu nedualne spoznaje, osoba gubi svaki osjećaj odvojenosti od svijeta i doživljava svijet kao sebe. Takvo stanje svijesti tipično karakterizira veliki osjećaj ljubavi prema drugima i osjećaj slobode misli i osjećaja. Kao što liječnik Javier García Campayo objašnjava u svojoj knjizi 'Ispraznost i nedvojnost,' poznavanje sebe kroz nedualnu spoznaju omogućuje nam da se oslobodimo manje autentičnog identiteta vođenog egom. To je cilj za koji se vrijedi boriti.

Kontemplativne znanosti i temeljni mir

Dok su neuroznanost i psihologija bacile svjetlo na kognitivne procese koji nam omogućuju preživljavanje i procvat, kontemplativna znanost pruža revolucionarnu perspektivu za proširenje ljudske sposobnosti za ostvarenje istinskog blagostanja. Također stvara vezu između materijalnog svijeta i podsvjesnog carstva koja nadilazi tradicionalno znanstveno utemeljeno razumijevanje sebe.

Bez vježbanja uma i srca, ljudi nisu u stanju biti u miru sa sobom. Stoga nisu u stanju stvoriti miran svijet za sebe i druge. Kultiviranje ljubavi, miroljubivosti, suosjećanja i sklada ključno je za rješavanje sukoba i problema s kojima se čovječanstvo danas suočava. Pravi mir, spokoj, sposobnost pažnje i fokus ključni su alati za one koji žele samoistraživanje i samorazumijevanje. Ako je svrha našeg života 'spoznati sebe', nema boljeg načina da to učinimo od kontemplativne prakse.

Zašto? Zato što su kontemplativne prakse rješenje za patnju uzrokovanu zanemarivanjem naših unutarnjih života. Samo uključivanjem i integriranjem kontemplativnih praksi možemo doći do temelja osobni mir i počnite liječiti svijet. Kombinirajući ove prakse, možemo naučiti bolje se nositi s usponima i padovima života i njegovati etičke vrijednosti i pozitivne emocije kao što su ljubav, mir, suosjećanje i smirenost. Štoviše, ove prakse mogu pomoći ljudima u njihovim intelektualnim težnjama tako što im pročišćavaju pažnju, razvijaju trajnu usredotočenost i daju im alate da se nose s teškoćama života. Stoga se kontemplativne znanosti i njihove prakse mogu promatrati kao izlaz iz patnje za ljude i cijeli svijet.

Studije su pokazale da kada ljudi nauče meditaciju ili bilo koju drugu kontemplativnu praksu, znaju da je moguće zaustaviti ponavljajuće emocionalne i konceptualne obrasce i uskladiti se s pravim potencijalom uma. Mogu doživjeti slobodu od depresije, tjeskobe, krutog osuđujućeg razmišljanja, itd. Mogu postići osjećaj osnaženosti u meditaciji kada shvate da ne moraju biti žrtve ponavljajućih negativnosti uma. Oni mogu svjedočiti kako to samopouzdanje polako poboljšava sva područja njihovih života.

Iako se meditacija ponekad doživljava kao modernistički impuls za samootkrivanjem i transformacijom, ono što kontemplativni znanstvenici očekuju od osobe da otkrije je nepostojanje ujedinjenog ja. Međutim, pretpostavimo da se meditacija ili bilo koja druga meditativna praksa uzima kao alat za samousavršavanje. U tom slučaju može ojačati ego i pojam o sebi umjesto da vodi u ne-sebe. Stoga, ispravan način da se bavite ovim praksama nije samopoboljšanje, već suosjećanje prema svima. Inače će kontemplativne prakse poduzete radi samousavršavanja neizbježno poticati samoidentitet.

Smisao pomnosti, meditacije i kontemplativnih praksi nije odvojiti naše umove od fenomenalnog svijeta, već omogućiti umu da bude potpuno prisutan u svijetu i njegovati suosjećanje, ljubav i mir u našoj interakciji sa svijetom. Moramo biti potpuno prisutni u svojim postupcima kako bi naše ponašanje moglo postati postupno osjetljivije i svjesnije ne samo naših percepcija nego i cjeline kroz suosjećajni uvid u teškoće drugih. Istina je da možemo promijeniti svijet na bolje, ali da bismo promijenili svijet, moramo krenuti od sebe. Zaista vrijedan cilj.

S novom Predsjednik Svjetske zaklade za sreću on Kontemplativne znanosti na Sveučilištu u Zaragozi u Španjolskoj, stvaramo jedan od najnaprednijih centara koji nadilazi trenutno znanje i praksu.