Utopija vs. Distopija. Koji je tvoj raj?

Ako je utopija raj, onda je distopija izgubljeni raj. Jeste li pronašli svoj raj?

Thomasa Morea utopija je kapitalno djelo fikcije. Napisana 1516. godine, to je društveno-politička satira koja je s vremenom postala jedan od najproučavanijih rukopisa zapadnog svijeta o kojima se najviše razmišljalo. Prvi put objavljen 1516., More ga je napisao kao mladi učenjak koji je imao jasan i ambiciozan cilj – postati dvorski savjetnik Henrika VIII., tadašnjeg engleskog kralja.

U knjizi More upoznaje Raphaela Hythlodaeusa, koji je jedan od originalnih 24 ljudi koji su putovali američkim kontinentom s Amerigom Vespuccijem. Raphael kaže Moreu da je otkrio otok koji se zove Utopia, koji se nalazi južno od Brazila. Prema njegovim opisima, u utopiji je sve što nije u Europi, ili bolje rečeno, utopija je sve ono što Europa nije. Svatko ima smislen posao i pristup obrazovanju, nema privatnog vlasništva, postoji sloboda vjeroispovijesti, a žene mogu preuzeti vodeće uloge. Nasuprot tome, imamo a distopija – nesavršeno društvo u kojem sve ide po zlu.

Utopija stvarnog svijeta: što je to i možemo li je postići?

Prilikom rasprave hipotetičkih ili idealnih društava, utopija se uvijek može čuti kao argument/kontraargument. Ali što je utopija i ima li dublje značenje od onoga što nam naše društvo pokazuje?

Pojam utopija postala uobičajena riječ u našem svakodnevnom životu. Pojam dolazi od ou-topos (ti - ne, i madeži – mjesto), značenje Nema mjesta, ili mjesto koje ne postoji. Thomas More je prvi upotrijebio tu riječ u svojoj knjizi, koja govori o otoku s idiličnom i mirnom vladom. Djelo je satirično, kritizira političko uređenje u XV. i XVI. stoljeću. Pojam utopija počeo se koristiti kada je društvo počelo razmišljati o tome kakvo bi trebalo biti savršeno društvo, uključujući njegove ljude, zajednice i vladu. Hipotetski utopijski svijet ima važan aspekt – to je svijet koji ne podliježe neposrednoj primjenjivosti. Cilj je oblikovati ideju u teoriji, bez razmatranja koliko bi je teško bilo primijeniti u stvarnom svijetu.

Ideja savršenog društva mijenjala se bezbroj puta kroz povijest, što je pokazalo da je pomalo subjektivna i dvosmislena. Ideje proizašle iz teme obilato su koristili političari, mislioci i filozofi. Međutim, kakva je korist od stvaranja idealnog društva kada je tu ideju teško primijeniti u stvarnom životu? Neki ljudi vjeruju da utopija ima samo književnu svrhu, ali zapravo toj ideji ne nedostaje pragmatizma. utopija ima četiri različite funkcije, a to su:

1. Evaluativno. utopija je važna u proučavanju različitih društava jer nam pomaže sagledati različite metode društvene organizacije i bolje razumjeti trenutne društvene i političke sustave.
2. Kritika. Svrha utopije je kritizirati trenutne društvene strukture i mjeriti koliko su one zapravo pogrešne. utopijske ideje potiču nas na propitivanje sadašnjeg sustava.
3. Vođenje. Čak i ako nije primjenjiva, utopija bi trebala biti cilj. Postizanje idealnog cilja možda je nemoguće, ali to je nešto čemu možemo težiti ili koristiti kao neiscrpan izvor motivacije za napredak.
4. pun nade. Bolje društvo je moguće, a utopija pomaže stvoriti nadu za to.

Distopija i njezine funkcije

Ako je utopija raj, onda je distopija izgubljeni raj. Prije nego što su ljudi počeli zamišljati utopije i distopije, zamišljali su prošlost ili mjesta poput Edenskog vrta. Za razliku od utopije, distopija je nesavršen svijet. Distopijska književnost istraživala je i prikazivala različite noćne more slike koje bi se mogle dogoditi svijetu u bliskoj budućnosti. Katastrofe, prenapučenost, ratovi, revolucije, ugnjetavanje i pobune teme su koje se ponavljaju u distopijskim književnim djelima. U distopijskom svijetu ili nema vlade ili vlada koja kontrolira i tlači. Nadalje, ili se svi suočavaju s ekstremnim siromaštvom ili postoji veliki jaz u prihodima između bogatih i siromašnih. Vladajuća klasa ili vlada koristi propagandu kako bi preuzela kontrolu nad ljudskim umovima.

Autori koriste distopiju kako bi izrazili svoju zabrinutost pitanja društva i čovječanstva i da nas upozori na naše slabosti. Distopije prikazuju probleme koji bi se mogli pojaviti u budućnosti i raspravljaju o stvarnosti. Oni nas educiraju i osvještavaju o tim problemima, a također služe i kao upozorenje na trenutno stanje onih koji su na vlasti ili na stanje neke vlade. Lako je zaboraviti dobre stvari sa svim sitnim tiranima koji su postavljeni na čelo kao vođe koji čine zlo svojim ljudima. Mjerimo li svoj napredak u smislu optimizma, otvorenosti uma ili povezanosti, čovječanstvo ide naprijed u pravom smjeru, i to možda brže nego što bismo vjerovali.

Primjeri distopije

· Aldous Huxley – “Vrli novi svijet” (1932.)

Društvo u Huxleyeva Brave New World je empirijski i njime se učinkovito upravlja tamo gdje ljudi potiskuju svoje emocije. Kreativni, misleći i osjećajni pojedinac, John Savage, upoznaje se s ovom tobožnjom utopijom. Ipak, ubrzo saznaje za društvene prakse eutanazije i kobne učinke some (lijeka za ublažavanje bolova koji stvara sreću). Huxley je opisao danak koji sveprisutni konformizam može imati na ljudski duh.

· George Orwell – “1984” (1949.)

In 1984, Orwell portretira distopista društvo postavljeno u budućnost i sve načine na koje vlada koristi napredne tehnologije za kontrolu i vladanje ljudima. Svaki član društva živi u siromaštvu i nadgleda ga Big Brother, dok unutarstranački članovi žive u luksuzu. Nema mentalne i emocionalne slobode, nitko se ne smije pobuniti, a nasilje je posvuda.

Unatoč svojoj uznemirujućoj i zastrašujućoj prirodi, žanr distopijske književnosti nudi očit element inspiracije jer pomaže osvijetliti sve progresivne mogućnosti našeg društva koje možda nisu odmah vidljive. U utopijskom budućnost nakon oskudice, nema razloga da se osjećate nesretno, a očaj će biti pobijeđen. Zahvaljujući eksponencijalnim tehnologijama, poput medicinske tehnologije, ljudi bi sve bolesti mogli učiniti izlječivima. Budućnost u kojoj će siromaštvo biti eliminirano još uvijek se čini predaleko, ali mnogi ljudi nisu svjesni da je bijeda uzrokovana siromaštvom uvelike smanjena u posljednjih 60 godina.

Financijska bijeda i korupcija su ono što ljude često baca u depresiju i tjeskobu, ali svijet u koji idemo je svijet bez ikakve valute. To znači da postoji nada da ćemo vidjeti kako naš svijet postaje sretnije mjesto, a ono što svi trebamo učiniti je zamišljati, osjećati i razmišljati o svojoj budućnosti kako bismo se približili svijetu koji želimo izgraditi. Ideje utopije i distopije mogu poslužiti kao putokazi za razdoblje nakon oskudice u kojem ljudi žele dijeliti i učiti jedni od drugih i gdje su empatija, suosjećanje i ljubav najviši ideali u koje ljudi gledaju.

U budućnosti, gdje je sve besplatno, ljudska sreća će biti neograničena. Tijekom Svjetski festival sreće, misaone vođe sastat će se kako bi se usredotočile na osjećaj, razumijevanje i djelovanje na pokretače razvoja i širenja pojedinaca i društava koji napreduju. Ako ste tražitelj nove paradigme i želite doprinijeti svojim idejama i snovima, rado bismo vas predstavili. Pridruži nam se i postanite dio svjetske zajednice sreće.