Otključavanje moći pripadanja

Kada otključamo moć pripadanja, dostižemo ultimativni oblik slobode – slobodu od potrebe da se mijenjamo da bismo bili prihvaćeni i cijenjeni i poštovani zbog toga što jesmo.

Gledajući oko sebe, nemoguće je ne primijetiti važnost društvenih interakcija i pripadnosti ljudskom društvu. Od naših najranijih sjećanja iz djetinjstva i kroz život, odnosi su ključni za naš osjećaj pripadnosti.

Doživjeti pripadnost, znati gdje i s kim pripadamo, sastavni je dio ljudskog postojanja. Kao djeca, prvo pripadamo svojoj obitelji, zatim kulturnoj skupini, susjedstvu i široj zajednici. To je ono što nam pomaže, kao ljudskim pojedincima, da oblikujemo i definiramo svoj identitet i oblikujemo ono što postajemo.

Urođena potreba za povezivanjem i pripadanjem stara je koliko i samo čovječanstvo. Iako je svatko od nas autonomna individua sa svojim ciljevima, mi smo također članovi grupa – ili to nastojimo biti. Grupe koje nas vode, uče i održavaju. 

Ljudi napreduju u grupama, a kroz društvenu usporedbu definiraju svoj osjećaj sebe i društvenog identiteta. Čak lakše postižu svoje ciljeve nego da rade sami. Naime, posljednjih su godina brojna istraživanja pokazala da je društvena povezanost u središtu tjelesnog i psihičkog zdravlja, no malo nas shvaća koliko je to važno. 

Bolest tijela i duha

Usamljeni ljudi skloniji su anksioznosti, depresiji i sveukupnom asocijalnom ponašanju, kao i drugim fizičkim i/ili mentalnim zdravstvenim problemima. Prema Mavis Tsai, kliničkoj psihologinji i istraživačkoj znanstvenici te pridruženoj direktorici Centra za znanost o društvenoj povezanosti Sveučilišta Washington, usamljenost “povećava rizik od prerane smrti jednako kao i pretjerano pušenje, pijenje i pretilost”. Problem raširene usamljenosti i nedostatka društvene povezanosti i integracije postao je toliko ozbiljan da se sada naziva 'epidemijom usamljenosti'. 

Usamljenost – nova pošast modernog svijeta

Nedavna studija koju je provela AARP Foundation pokazala je da je jedan od tri Amerikanca u dobi od 45 i više godina usamljen. U stvarnosti, podjednako pogađa mlade i stare. Iako neki pojedinci vole misliti da im je bolje samima, većina čovječanstva teži povezanosti i biti dijelom nečega. Kao što Radha Agrawal objašnjava u svojoj knjizi pripadati, izolacija je nova epidemija. Sad smo više sami nego ikad prije. Postoji previše načina za komunikaciju. Mi smo online, mi smo offline, potpuno smo zbunjeni kako pronalazimo svoje ljude u ovom svijetu.

Da bi usamljenost postojala, potrebne su dvije stvari – nedostatak smisla u međuljudskim odnosima s osobom (ili njegovo potpuno odsustvo) i osjećaj sebe kao nepovezanog s drugima. Modernost nam je donijela željene slobode, ali i neizvjesnost i izolaciju. Promjene u ekonomskim strukturama, filozofiji i društvenom životu stvorile su nove načine gledanja na svijet i naše mjesto u njemu. Usamljenost, s porastom samačkih kućanstava, manje interakcija licem u lice i utjecajem društvenih medija, postala je raširena i praktički uobičajena. 

Sve ovo i više od toga bili su katalizator za stvaranje Mavis Tsai Funkcionalna analitička psihoterapija. FAP je kontekstualna bihevioralna i racionalna terapija koja koristi snagu terapeutskog odnosa kako bi promijenila ljudske živote. Kako ona kaže, "Naša sposobnost uspostavljanja bliskih veza nije samo srž našeg mentalnog zdravlja, već nam međuljudska bliskost pomaže da živimo dulje."

Sukob dviju pandemija

Sjecište 'epidemije usamljenosti' i trenutne pandemije koronavirusa izaziva sveopću uzbunu. S više od trećine svjetske populacije u potpunoj karanteni, a socijalno distanciranje postaje novo normalno, rizici od određenih problema s mentalnim zdravljem, poput depresije, stresa i tjeskobe, rastu. I što pandemija dulje traje, ti problemi postaju dugoročniji.

Društveno distanciranje naspram fizičkog distanciranja

Potaknut potrebom za brzom i masovnom promjenom ponašanja, izraz 'socijalno distanciranje' postao je svakodnevna fraza kojom mediji i političari opisuju nacionalni doprinos borbi protiv koronavirusa. Iako je ovaj izraz dokazao svoju učinkovitost kao početni poziv na akciju, trebalo bi ga napustiti, jer mjere zaključavanja uključuju samo odvajanje od ljudi – a ne društvenu izoliranost od njih.

Sve dok se održava fizička udaljenost, nema potrebe za prekidom veza s našim prijateljima i obitelji. Dostupnost tehnologije i društvenih mreža jasno se pokazuju kao dobrobit, stoga bismo ih trebali koristiti na sve moguće načine kako bismo zadržali fizičku distancu i potaknuli društvenu povezanost.

Moć pripadnosti i društvene povezanosti

Imati osjećaj pripadnosti je univerzalno iskustvo. Pripadati znači biti prihvaćen kao član skupine i ljudska je potreba, baš kao i potreba za hranom, vodom i sigurnošću. Kada se ljudi osjećaju uključenima i povezanima s drugima, mogu biti mentalno i fizički jači i otporniji u teškim vremenima.

Kada otključamo moć pripadanja, dostižemo ultimativni oblik slobode – slobodu od potrebe da se mijenjamo kako bismo bili prihvaćeni i cijenjeni i poštovani zbog toga što jesmo. Bez toga se ljudi mogu osjećati samo kao autsajderi – čak i uljezi. To na kraju dovodi do osjećaja isključenosti i ušutkanosti. Što je još gore, kada ljudi, posebno kao zaposlenici, ne vjeruju da mogu izraziti svoje mišljenje bez osuđivanja ili kažnjavanja, govorit će samo ono što uprava tvrtke želi čuti.

Stvaranje osjećaja pripadnosti ljudima u bilo kojoj vrsti organizacije zahtijeva angažman vođa. Moraju uložiti vrijeme i energiju da razumiju što se događa s njihovim ljudima – njihove ciljeve, nade i snove, njihovu nesigurnost i strahove. Poticanje povjerenja i pripadnosti humanizira tu organizaciju i stvara mjesto gdje ljudi žele biti. 

Tijekom Svjetski festival sreće, misaone vođe sastat će se kako bi se usredotočile na osjećaj, razumijevanje i djelovanje na pokretače razvoja i širenja pojedinaca i društava koji napreduju. Ako ste tražitelj nove paradigme i želite doprinijeti svojim idejama i snovima, rado bismo vas predstavili. Pridruži nam se i postanite dio svjetske zajednice sreće.