Sretan i Nesretan

Ljudske emocije su kaotična mješavina zamršenih, (ne)čistih, dubokih i često kontradiktornih misli i osjećaja, kao i sve drugo u našim životima. Prema jednoj istraživanja, pozitivne i negativne emocije i učinci mogu koegzistirati u našem mozgu relativno neovisno jedni o drugima. Ovo istraživanje nam govori da desna hemisfera preferirano obrađuje negativne emocije, dok pozitivnim emocijama upravlja lijeva strana mozga.

Vrijedno je znati da biološki gledano, ljudi nisu stvoreni da budu sretni. Zvuči nevjerojatno, zar ne? Međutim, istina je. Ljudi su stvoreni da prežive i razmnožavaju se, a ne da budu sretni. To su nedvojbeno zahtjevni zadaci. Ljudima je suđeno da se bore, bore i bore, traže sigurnost i zadovoljstvo, bore se protiv prijetnji i izbjegavaju biti ozlijeđeni. Međutim, to nas ne sprječava da želimo biti sretni.

Sreća se često stavlja na vrh osobnih ciljeva, daleko iznad materijalnih uspjeha. Čak i kao djeca, uglavnom želimo čuti priče koje završavaju sa 'sretno do kraja života'. Istodobno, sreća je često nedostižna i teško dostižna, pa smo skloni preispitivanju hoćemo li ikada biti sretni. Odgovor ovisi o tome što podrazumijevamo pod srećom.

Jesmo li suđeni stalno biti pozitivni? Pa ne. No je li nam suđeno živjeti smislene živote? Svakako da je tako. Iako ovo istraživanje pokazuje da izgledi možda nisu u našu korist, to ne znači da ne bismo trebali težiti živjeti smislenim i ispunjenim životom. Kao i za sve ostalo, sreća zahtijeva kontinuirani trud.

Dva pristupa sreći

Postoje dva opća pristupa postizanju sreće: hedonistički pristup usmjeren na užitak i eudaimonski, potpuno ostvareni pristup. Jedan promiče ideju da smo sretni kada se osjećamo sretnima. Drugi objašnjava da se ne morate osjećati sretnim da biste bili istinski sretni.

Kada je u pitanju hedonistički pristup, stvari su prilično očite. Ovaj pristup se karakterizira kao potraga za zadovoljstvom i izbjegavanje ili minimiziranje patnje. No, ako sreća znači juriti za pozitivnim emocijama i izbjegavati negativne, osuđeni smo da ih zauvijek jurimo. Upamtite, evolucija nas je tako oblikovala.

Nije normalno niti moguće osjećati samo pozitivne emocije, niti je to potrebno. Negativne emocije igraju vitalnu ulogu u našim životima, a njihovo uklanjanje može nam učiniti više štete nego koristi. 

S druge strane, eudaimonski pristup sreći manje je o tome da se osjećamo dobro, a više o tome da pokušavamo BITI dobri. Da citiram istraživače Richarda M. Ryana i Edwarda L. Decija: “Dobrobit nije toliko rezultat ili krajnje stanje koliko je to proces ispunjenja ili spoznaje nečijeg daimona ili istinske prirode – to jest, ispunjenja vlastitih vrlinskih potencijala i življenja onako kako je inherentno namijenjeno živjeti.”

Ovo može zvučati neugodno jer je većina nas usredotočena na obavljanje svakodnevnih obaveza, a ne na razmišljanje o svom potencijalu čestitosti. Ali ovdje leži čudo smislenog života! Kako poznati psiholog David Fieldman kaže: “Najzadovoljavajući oblici značenja mogu procvjetati ne kada im izravno težimo, već kada umjesto toga tražimo ljubav, ljepotu, pravdu.”

Tajna sretnog, smislenog života je da se svaki dan podsjetimo da činimo pravu stvar, volimo, pomažemo drugima i težimo različitim iskustvima dok učimo iz onih negativnih. Eudaimonski pristup sreći uči nas ovom konačnom pravilu - sreća nije cilj, već način života.

Pročitajte treći dio serije – Pronalaženje sreće u teškim vremenima