1997. godine, odmah nakon njihovog građanskog rata, došao sam u Bosnu i Hercegovinu kao međunarodni promatrač pri OSCE/UN. Tada sam nedavno diplomirao na Mirovnim studijama s tek napisanom tezom o potrebi za 'Ispunjenjem našeg identiteta za rješavanje sukoba'.
Dakle, tu sam bio, u središtu najgoreg modernog građanskog rata u Europi, gdje su se susjedi međusobno ubijali, vođeni zlom kombinacijom straha i pojačane mržnje. Više od dva milijuna ljudi raseljeno je ili pogubljeno. Srce mi se slomilo kad sam vidio razinu razaranja, masovnih grobnica i usamljenosti koje je rat ostavio za sobom.
Jednog sam dana hodao ulicom i vidio dugačak red ljudi koji su čekali da glasaju. Pažnju mi je privukla jedna starija žena pa sam odlučio porazgovarati s njom. Zvala se Biljana i dala mi je veliku lekciju koju od tada nosim sa sobom. Rekla mi je: Izgubila sam cijelu obitelj, kuću i većinu prijatelja, ali nisam izgubila nadu da ću živjeti u miru i da opet jednog dana budem sretan.
Možete li zamisliti? Uz sav užas i bol, nije izgubila nadu da će ponovno živjeti u miru i biti sretna. Tako ja shvaćam happytalism, kao sretno-talizam: proces izrastanja iz naše sjene i patnje i prevladavanja straha biti. Shvatio sam da postoji dublji sukob unutar većine sukoba: pretjerana identifikacija i nepovezanost sa sobom.
Danas želim govoriti o tri točke razdvajanja i tri točke ponovnog povezivanja koje mogu zauvijek promijeniti naš svijet. Pod odvajanjem mislim na to kako se odvajamo od sebe, jedni od drugih i prirode. Pod ponovnim povezivanjem mislim na načine na koje možemo ponovno uspostaviti svoje veze sa samim sobom, jedni s drugima i s prirodom.
Kada sam došao kući iz Bosne i Hercegovine, bio sam nova osoba, odlučan da pronađem korijene patnje. Otkrio sam da kako bismo otopili patnju, moramo je prigrliti jer sretni ljudi ne ubijaju ljude. Naprotiv, oni stvaraju vrijednost i čine svijet inkluzivnim i brižnim.
O meni
Od tada, moja životna svrha narasla je oko stvaranja pristupa i obrazovanja o sreći i dobrobiti kao vještinama prevencije sukoba. Osnovao sam i suosnivač Svjetska zaklada za sreću, Svjetski festival sreće (najveći svjetski forum o sreći i dobrobiti), World Happiness Summit, Međunarodni dan sreće, koji se obilježava svakog 20. ožujka, programi kao što su Ukupna globalna sreća na Sveučilištu za mir Ujedinjenih naroda, i nove paradigme za ljudski napredak kao što su Happytalism.
Isključivanje / (ponovno) povezivanje sa Sebstvom
Proveo sam mnogo godina na korporativnoj razini i radio s mnogim vođama. Neki su bili inspirativni vizionari, a drugi su bili nevjerojatno otrovni. Kada sam saznao da više od 80% ljudi nije sretno na svom poslu, bio sam šokiran i odlučio sam dublje istražiti zašto. Znate li koji je prvi razlog zašto ljudi napuštaju posao? To je zbog njihovog izravnog upravitelja. Znate li zašto? Budući da su ti menadžeri izgubili samopovezanost:
- Žive s osjećajem stalnog stresa;
- Osjećaju se preplavljeni svojim emocijama;
- Imaju osjećaj iznutra praznine;
- Osjećaju se izvan kontakta s drugima;
- Osjećaju nedostatak smisla ili svrhe; i
- Stalno se osjećaju nesigurno u sebe.
Prekid veze / (ponovno) povezivanje s našim zajednicama
Ovo putovanje otkrivanja i povezivanja omogućilo mi je rad s nevjerojatnim pojedincima i zajednicama. Jedan od njih je Erik Weihenmayer. Erik je prva slijepa osoba koja je dosegla vrh Mt. Everesta. Trebalo mu je više od dvije godine treniranja, planiranja i odlučnosti, ali što je najvažnije, bio je potreban tim da postigne nemoguće.
U našem društvu obično volimo isticati pojedince i nazivati ih herojima, ali ako pogledate stvarnost ljudskog napretka, sve se svodi na izgradnju zajednice i suradnju. Tim je bio tu da pomogne Eriku, ali su također postali najveći tim u povijesti koji je osvojio Everest. Stvorili su duboke odnose i postali simbol zajedničke ljudskosti koja nadilazi pojedinca.
Nalazimo se usred najveće pandemije usamljenosti u ljudskoj povijesti. Usamljenost je rak naših odnosa, loša je kao pušenje 15 cigareta dnevno. Samo u SAD-u jedna od četiri osobe izjavila je da u životu nije imala nijednog prijatelja.
Koji je lijek za ove porazne činjenice? Pripadnost i izgradnja značajnih odnosa. Kada pomažemo drugima, umnožavamo šanse za pozitivne ishode. Postajemo ono što volim zvati – happytalisti.
Isključenje / (ponovno) povezivanje s prirodom

Ova slika je ono što sam vidio u Lagosu, Nigerija, kada sam tamo radio na izgradnji svjetske zajednice za jednu od institucija za koje sam radio. Ovo je bila zajednica koja živi na vodi, ali bez pristupa pitkoj vodi. To me natjeralo na razmišljanje o tome kada je čovječanstvo prešlo na sadašnji sustav poljoprivrede i odvojilo se od prirode. Usredotočili smo se na vađenje resursa i korištenje prirode umjesto da budemo njen dio međuovisni. Prirodu smo doveli do krajnjih granica i sada svi patimo. Pogledajte samo znakove: od COVID-19 do tsunamija, svi ukazuju na nedostatak svijesti o tome kako funkcionira sustav života.
Svaki put kad razgovaram s Vandanom Shivom, ekološkom aktivisticom i članicom odbora Svjetske zaklade za sreću, sjetim se ovoga. Ne može mi biti jasnija važnost (ponovnog) povezivanja s našom hranom, prirodom i svjesnosti o biti života.
Moramo priznati na globalnoj razini da zbog prirode možemo živjeti u izobilju. Samo kada ga njegujemo i tretiramo kao svog najvrjednijeg prijatelja, možemo postati bogati i osobno i globalno.
Od kolektivne traume do kolektivnog iscjeljenja

Trauma je svuda oko nas. Nije ovo Bosna i Hercegovina prije 24 godine. To je Surfside, Miami - danas. Ova se zgrada srušila u 1:30 ujutro s više od 150 ljudi unutra. Kad gledamo ovu sliku, ne možemo, ali se zapitamo je li moguće govoriti o sreći kada postoji toliko besmislene patnje?
Da, i o tome treba razgovarati što više možemo! Sreća je prisutna samo kada je dijelimo i pomažemo drugima da se izliječe, a kada postoji kolektivna trauma potrebno nam je kolektivno liječenje. Istraživanja pokazuju da stresa ima jednako kao i rasta nakon traume. Ključ leži u našem načinu razmišljanja.
Happytalism je način razmišljanja. Zasnovano na slobodi, svijesti i sreći za sve. To je neograničen način razmišljanja koji može promijeniti način na koji svijet funkcionira na bolje. Samo trebamo slijediti tri točke razdvajanja i ponovnog povezivanja:
- Kako me naučila starica iz Bosne, moramo prigrliti svoju patnju i njegovati samoosjećanje. Počinjemo prelaskom s beskorisnih očekivanja na uvažavanje onoga što već imamo. Na taj način premošćujemo jaz između osjećaja neispunjenosti i procvata.
- Moramo pomoći drugima da postignu svoje ciljeve. Kada ključni alat naše kutije alata pretvorimo u oružje zauvijek, možemo doživjeti nevjerojatan rast, kako u njihovom tako iu našem slučaju.
- Moramo živjeti u međuovisnosti s prirodom, razumjeti njezino obilje i poštovati sva živa bića.
Ovo je put ka tome da postanete happytalist i ostvarite svijet sa slobodom, sviješću i srećom za sve. Prošetajmo zajedno.
Pročitajte više na Happytalism i (re)connection.
Preuzmite cijeli esej ovdje.
