Gabriella Wright je britanska glumica i model koja - uz Deepaka Chopru, PhD. i Poonacha Machaiah- osnovali su Never alone, inicijativu za inkubaciju nove vizije emocionalnog i mentalnog zdravlja.
Možda sam, kao što znate, glumac. Budući da ste glumac, morate ići dalje od onoga što vidite. Morate uroniti u proučavanje ljudskog ponašanja. Ponekad morate glumiti likove koji su tako daleko od vas. Dakle, to je već plodan um.
Biti osjetljiv i ranjiv dio je biti umjetnik. To je proces: razotkrivamo svoje unutarnje sjene, koje često ne znamo kako definirati.
Nažalost, prije dvije i pol godine, moja mala sestra, Paulette Wright, koju jako volim, preminula je samoubojstvom.
Palo mi je na sud kad sam vidio da to nisam mogao vidjeti. To je bio a velike unutarnje krize s kojom sam se morao suočiti uz obiteljsku krizu. Dakle, budući da smo najstariji, što ćemo? Zaronimo u ono što je zašto i zašto ima mnogo različitih odgovora. I ne postoji jedan odgovor, ali jedan od unutarnjih pokreta je sinkrosudbina.
Sincrodestiny je nešto nevjerojatno, jer ste u svom bazenu ili svom blatu, a onda se probudite i kažete "kako ja zapravo mogu promijeniti i doprinijeti davanju alata za svijest o mentalnom zdravlju?"
Nisam ni bio svjestan da je mentalno zdravlje problem, jer smatramo da ljudi koji imaju mentalne probleme šireg spektra moraju biti institucionalizirani, moraju biti izolirani kod specijalista. Dok zapravo više nego ikad prije zahvaljujući ovoj pandemiji, moramo proširiti ovu svijest. Događa se to nama.
Dnevne namjere za emocionalno zdravlje
razvio sam se meditacija kao nešto što mi je alat broj jedan. A kad kažem meditacija, to zapravo ulazi u znanost slušanja. Ranjivost ne znači da se morate skrivati od nje. Stvarno je biti ljubazan. Meditacija vam omogućuje da slušate i stvarno prihvatite misao.
Svako jutro se probudim, meditiram. Ponekad koristim mantre, ali i stvaram namjere. Imam ove četiri namjere koje su važne za ovaj dan. Kako god da izađu, izaći će i manifestirati put. Namjera je: “mogu li se osloboditi patnje?”, “mogu li moji voljeni biti oslobođeni patnje?”, “Ako sam nekoga povrijedio, nadam se da će njegova bol biti potopljena u sreću”.
To su male namjere. Kako se onda nosiš kroz dan? Trebam radosno, energično tijelo, pa imam tu namjeru: "Utjelovljujem radosno i energično tijelo".
Ja stvaram te namjere koje su unutarnje obveze. Ove obveze preuzimate nakon svoje meditacije jer je to ugrađuje u ovaj mentalni prostor.
Svi mi imamo ovaj mentalni prostor. Kako se uključujemo u mentalni prostor? Činjenica da ne brinemo o sebi dolazi iz činjenice da se ne bavimo mentalnim prostorom. Nismo ni svjesni da to postoji. Tada postajemo pod utjecajem svjetske politike. Sve te društvene geopolitičke, ljudske tragedije koje stalno gledamo.
Zato je početak dana toliko važan, da se samo uključite kao da se zakačite za mentalni prostor. Taj mentalni prostor je mentalna higijena. Peremo zube. Kako čistimo svoj um?
Pristupite svom mentalnom prostoru
Ako zatvorite oči samo na sekundu. Usredotočite se na dah i samo vidite kako je odjednom vaše tijelo življe nego kad su vam oči otvorene. Taj mentalni prostor nisu samo osjeti u vašem tijelu, već i kvaliteta slušanja. Pritišćemo svoje osjete.
Idemo u prostor koji drži misli. Odjednom otvorite oči, a svijet je izvan vas. Postoji svijet koji nazivamo, rekao bih, svakodnevnom stvarnošću. A kad zatvorite oči, stvarate dublje osluškivanje ovog prostora koji je unutar i oko svakodnevne stvarnosti. Dakle, to je prvi način da se povežete sa svojim mentalnim prostorom.
Rješenje za emocionalno oslobođenje
Osjećaj uznemirenosti često je povezan s tijelom. Tako ćete ga locirati. Općenito, uznemirenost dolazi u području prsa. Otkucaji vašeg srca su malo brži. Temperatura vašeg tijela je malo viša. Kada zatvorite oči i identificirate gdje je to, počinjete širiti svijest. Proširujući svijest vašeg mentalnog prostora razrjeđuje simptome na vašem tijelu, u vašem biću, ove uznemirenosti.
Ono za što se vežemo, i zato je to važno, jest kroz pripovijedanje. Zato se trebamo osloboditi naših priča, jer ako dajem značenje ovoj senzaciji koja je proizašla iz događaja, općenito se te senzacije i iritacije i pogoršanja događaju iz događaja koji se dogodio u prošlosti. Ali priča preuzima događaj iz prošlosti i unosi ga u naše tijelo u sadašnjem trenutku. Priča znači: “ja sam kriv što sam prouzročio bol” ili “ta osoba mi je to učinila i osjećam se ovako, evo što se sada događa”. Dakle, donosim snagu priče.
Kada spojite umove zajedno, kada spojite različite sektore društva, kada spojite različite ljude koji imaju svoje tehnike, koji imaju svoje načine ublažavanja patnje, što god znači biti slobodan od patnje iz mentalnog prostora, od fizičkog lošeg zdravlja do moći pripadanja. Svatko ima nešto jer smo svi jedinstveni i svi smo različiti oblici izražavanja života.
